Ko, gdje, šta i kako nakon Sporazuma o priznanju krivice sa dvojicom aktera budvanskih afera: Lud, zbunjen, (ne)normalan

- | Januar 15, 2016

Nakon Miloša Marovića, još jedan znameniti Budvanin priznao je svoju krivicu, ispregovarao kaznu, i izašao iz zatvora u Spužu da u krugu familije sačeka odluku Višeg suda o (ne)prihvatanju Sporazuma sa Specijalnim tužilaštvom.

Lazar Rađenović, nekadašnji predsjednik Opštine Budva priznao je pred Specijalnim tužilaštvom krivično djelo zloupotreba službenog položaja u pet poslova kojima je Budva, nezvanično, oštećena za blizu 30 miliona eura. I nagodio se da, za kaznu, u zatvoru provede dvije godine i u budžet uplati 30 hiljada eura.

Privođenje Miloša Marovića foto: novosti.rs

Privođenje Miloša Marovića
foto: novosti.rs

Prethodno je Miloš Marović sa tužilaštvom napravio dogovor prema kome je priznao krivicu za djela iz oblasti privrednog kriminala koja su mu stavljena na teret i prihvatio kaznu od godinu dana zatvora i 380 hiljada eura.

Ukoliko sud prihvati sporazume o priznanju krivice koje je Specijalno tužilaštvo zaključilo sa Marovićem i Rađenovićem, oni će se naći u biranom društvu podvodača, svodnika i narko dilera koju su slične sporazume već dogovorili sa osnovnim i višim tužilaštvom, uz saglasnost nadležnog suda.

Ne treba isključiti mogućnost da se makar neko od pomenutih Budvana – po opisu kriminalnih poslova u kojima su učestvovali i koje su priznali – od ranije poznaju sa koleginicom sa one strane zakona Željkom Rolović, zvanom Madam (umjetnički nadimak Lutka). Rolović je jesanas priznala da je organizovala lanac prostitucije u stanovima, hotelima i jahtama na primorju, zbog čega joj je u Osnovnom sudu u Kotoru, nakon potpisivanja Sporazuma o priznaju krivice, izrečena novčana kazna od 2.500 eura.

Njihov sugrađanin, dugogodišnji direktor JP Morsko dobro Rajko Barović pristao je proljetos da uplati sedam hiljada eura u dobrotvorne svrhe, a da ga zauzvrat Specijalno tužilaštvo ne goni zbog nezakonitog davanja plaža u zakup.

Konačno, jedan od prvih Sporazuma o priznanju krivice u Crnoj Gori (zakonska mogućnost postoji od 2010. godine) sklopio je Naser Keljmendi, kontroverzni biznismen koga na Kosovu i u BiH optužuju za šverc narkotika i ubistva konkurenata iz ilegalnih poslova. Keljmendi je, koju godinu prije bjekstva iz Sarajeva i hapšenja na Kosovu, uplatio u dobrotvorne svrhe 10 hiljada eura a osnovno tužilaštvo je, zauzvrat, odustalo od krivičnog gonjenja zbog nelegalne gradnje hotela u Ulcinju.

A za one koji bi da, možda, da uporede ugovorene kazne: prošle godine, takođe pred osnovnim tužilatvom u Kotoru, Sporazum o priznaju krivice prihvatio je i Rade Božović, vlasnik budvanskog lokala San Remo. On je pristao na 100 dana zatvora kao kaznu za organizovanje prostitucije i ilegalno držanje oružja. Njegovi pomagači Miloš Vlahović i Marko Jovanović takođe su priznali krivicu i osuđeni su na po mjesec dana zatvora. Božović se, krajem godine, ponovo našao u statistici sporazumnog priznaja krivice. Ovog puta kao vlasnik podgoričkog noćnog kluba Valentino on i njegovi saradnici Nebojša Drakić i Darko Vlahović priznali su kriminalno udruživanje, posredovanje u vršenju prostitucije i nedozvoljeno držanje oružja, zbog čega je Božović dobio pet mjeseci zatvora a Drakić i Vlahović novčanu kaznu od 1.500 eura.

Sa podgoričkim tužilaštvom jesenas se sporazumjelo i 14 optuženih za krijumčarenje ljudi. Dobili su ukupno 13,5 godina zatvora (u prosjeku, manje od 12 mjeseci po glavi) priznajući da su učestvovali u krijumčarenju 138 azilanata.

Dragan R. Adžić i Dragan I. Rnković sporazumjeli su se sa Višim tužilaštvom u Podgorici da ih šverc kilograma marihuana košta po godinu zatvora. Njihov kolega Pavle M. Martinović dogovorio je kaznu od dvije godine i dva mjeseca zatvora priznajući šverc pet kilograma marihuana i ,,stvaranje kriminalne organizacije”.

Ako nekome smeta to što se članovi viđenijih budvanskih familija stavljaju u isti koš sa bludnicama, makroima i narko dilerima, treba imati na umu – to društvo izabrali su sami. O čemu svjedoče njihova priznanja i dogovoreni Sporazumi o priznanju krivice.

I ova medalja ima dvije strane. Prema do sada poznatom – ni Tužilaštvu koje je zaključilo ovaj sporazum nije do kraja jasno iz kojih će to sredstava Marović platiti dogovorenu globu, odnosno, nije isključena mogućnost da on svoju kaznu plati novcem stečenim kriminalnim aktivnostima za koje je osuđen.

TQ Plaza, samo tokom izgradnje ovog poslovno-stambenog objekta Budva j izgubila oko 30 miliona eura

TQ Plaza, samo tokom izgradnje ovog poslovno-stambenog objekta Budva je izgubila oko 30 miliona eura

Mediji su već provjerili – prema izvodu iz katastra Miloš Marović je jedan od suvlasnika šest parcela u mjestu Prijevor, opština Budva. U pitanju je poljoprivredno zemljište koje se u knjigama vodi pod oznakom pašnjaci i voćnjaci. No, nebi bio prvi put da se ono preko noći pretvori u gradsko građevinsko zemljište, čime bi mu i cijena porasla za nekoliko puta. Takođe, prema statistici Uprave za nekretnine, ovaj okrivljeni je i vlasnik stana od 193 metra kvadratna koji je pod hipotekom, a čija vrijednost je procijenjena na 236.000 eura.

Relativno mali iznos dogovorene novčane kazne Lazaru Rađenoviću advokat Željko Đukanović pravda tvrdnjom da njegov klijent nije imao nikakve materijalne koristi od učinjenih zloupotreba. ,,Specijalno tužilaštvo ni jednim provedenim dokazom nije ukazalo da je Lazar Rađenović stekao bilo kakvu protivpravnu imovinsku korist za sebe i sebi bliska lica. Da jeste, njegova imovina bi vjerovatno bila privremeno, a na kraju i trajno oduzeta”, pojasnio je Đukanović.

Lazar Rađenović

Lazar Rađenović

Ovo objašnjenje, međutim, sadrži makar jednu strukturnu grešku: među 20-tak uticajnih Budvanki i Budvana koje je policija, po nalogu Specijalnog tužilaštva, privela u minulih šest mjeseci, nema nikoga čija imovina je privremeno oduzeta ili je, makar, na nju stavljena sudska zabrana raspolaganja. To bi, analogno tumačenju advokata Đukanovića, moglo da znači da u spornim budvanskim poslovima nikakvu imovinsku korist za sebe i svoje bližnje nije pribavio niko od do sada privođenih i osumnjičenih (optuženih). Đe su, onda, ti silni milioni?

Komentarišući Sporazum sa Marovićem, Specijalni tužilac za organizovani kriminal Milivoje Katnić objašnjava da je on zakonit i da će tužilaštvo od njega imati koristi. ,,Kada su Marović i njegov branilac predložili tužilaštvu da sklopimo sporazum o priznanju krivice, mi smo detaljno ispitali da li su ispunjeni uslovi za to. Tužilaštvo je za to prije svega bilo motivisano činjenicom da ćemo iz potpunog priznanja okrivljenog saznati činjenice za dokazivanje krivičnih djela drugih počinilaca i onih koje do sad nismo otkrili”, objašnjavao je Katnić.

Mnogi ne dijele Katnićev optimizam.

Milivoje Katnić, specijalni tužilac za organizovani kriminal i ratne zločine

Milivoje Katnić, specijalni tužilac za organizovani kriminal i ratne zločine

,,Sporazumno priznanje krivice Miloša Marovića predstavlja amnestiju za učešće u milionskoj korupciji, ali i podstrek i njemu i drugim licima da ubuduće nastave sa istim krivičnim djelima”, naveli su aktivisti NVO MANS-a. Ako ne zbog čega drugog, njihovo mišljenje bitno je zbog toga što su upravo oni bili prvi ili među prvima koji su, još prije 5-10 godina, javno ukazivali na brojne zloupotrebe u Budvi koje Specijalno tužilaštvo tek sada procesuira.

Njihove kolege iz NVO Alternativa otišli su i korak dalje podnoseći krivičnu prijavu protiv NN lica iz Vrhovnog državnog tužilaštva ,,koje je uticalo na sklapanje ovih sporazuma u ime države na štetu njenih poreskih obveznika”.

Iz Alternative navode da se ,,ovim sporazumom podstiču krađa i koruptivne radnje u okviru državne administracije i motiviše svaki budući zaposleni u državnoj administraciji da vrši krivične radnje”. Konačno, oni su tužilaštvu spočitali ono što ovih dana mnogi misle, ali ne žele naglas da kažu: ,,Ovi ustupci su napravljeni da bi Svetozar Marović ćutao u daljem postupku protiv njega (riječ je o nekada drugom najmoćnijem čovjeku u državi i vladajućoj partiji, prvom i poslednjem predsjedniku državne zajednice SCG)”!

Postoji dovoljno argumenata da bi se ova (hipo)teza potvrdila. Problem je što ne manjka ni onih koji je ruše.

Ne treba objašnjavati svu korist koju bi porodica Marović imala ukoliko bi se njeni najmlađi optuženici (Svetozarevi sin i kćerka) iz Spuža vratili u Budvu, odnosno na Cetinje, bez javnog bručenja na sudu i uz relativno malu – a u svakom slučaju za njih podnošljivu i prihvatljivu – kaznu. Ona je srazmjerna šteti koju bi zbog izostanka suđenja u ovom slučaju moglo pretrpjeti tužilaštvo, pravosuđe i kompletno crnogorsko društvo.

Bivši savezni tužilac u Vašingtonu Nikolas Mensfild je, prije nepune dvije godine, gostujući u Crnoj Gori objašnjavao da i predmeti organizovanog kriminala i korupcije mogu imati epilog na osnovu dogovora između tužioca i okrivljenog samo u slučaju da tužilaštvo nema dovoljno jak slučaj protiv korumpiranog zvaničnika.

,,Slučajevi koji uključuju organizovani kriminal i korupciju su često među predmetima visokog profila koji stavljaju tužioca pod lupu javnosti. U takvom kontekstu, bilo bi javno i profesionalno neprijatno, ali i potencijalno štetno za karijeru tužioca da se dogovori sa osumnjičenim, s obzirom na to da u tim slučajevima javnost takve kazne smatra za previše blage”, rekao je Mensfild.

Sa druge strane, pokušajmo sagledati stvari i iz vizure tužilaca: ukoliko sud prihvati promovisani Sporazum, Miloš Marović će za nepuna tri mjeseca preći put od uvaženog mještanina iz dobre kuće sa gomilama lako stečenog novca, do osobe koja je priznala saučesništvo u višemilionskim pljačkama. Potom će samo od dobre volje lokalnih budvanskih čelnika, i diktata njihovih političkih mentora iz Podgorice, zavisiti da li će Marovići i njihovi pomagači ostati bez najvećeg dijele svoje imovine vraćajući Budvi i Budvanima ono što su im prethodno oteli.

Velika je nepoznanica da li bi, nakon izlaska pred ovdašnje pravosuđe, priča završila osuđujućom presudom. I to u nekom razumnom roku u kome bi se javost, tužilaštvo i optuženi još uvijek sjećali zbog čega se taj proces vodi.

Sredinom ove nedjelje iz Apelacionog suda stigla je vijest da je po treći put ukinuta osuđujuća presuda u slučaju Zavala. Dakle, ni pet godina nakon hapšenja i podizanja optužbe bivši predsjednik i potpredsjednik SO Budva Rajko Kuljača i Dragan Marović nemaju osuđujuću presudu, iako ih je sud u sva tri prethodna suđenja oglasio krivima.

Sada će konačnu odluku donijeti Apelacioni sud. I šta ako optuženi – uz nesporne zloupotrebe tokom radova na Zavali – budu oslobođeni kao što to najavljuju njihovi advokati? Da li će u tom kontekstu odluke specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegovih saradnika imati drugačiju specifičnu težinu? Naravno, pod uslovom da sud prihvati postignute nagodbe. Ili bi i ovi procesi mogli proći kao slučaj Zavala?

Poslanik Nebojša Medojević, uglavnom, tvrdi da je Specijalni tužilac svojim odlukama ušao u zonu krivične odgovornosti.

,,Ovakve tragične pogodbe tužilaštva sa pripadnicima organizovane kriminalne grupe iz Budve predstavljaju školski primjer zloupotrebe ovlašćenja i ugrožavanja ustavnog poretka zemlje i šalju opasnu sliku građanima da se kriminal i korupcija isplati”, konstatuje Medojević, ,,Specijalni tužilac Katnić bi morao da vodi računa da su i njegove odluke podložne provjeri i preispitivanju i da bi mogao i krivično odgovarati zbog njih.”

Zgoda je prilika je da podsjetimo kako i Medojević, odnosno trećina crnogorske opozicije, imaju možda nenamjerne, ali ozbiljne zasluge za ono što se dešava ovih dana.

Skupština Crne Gore je prošlog ljeta usvojila izmjene i dopuna Zakonika o krivičnom postupku čime su, pored ostalog, promijenjena pravila za Sporazum o priznanju krivice. Zbog odsustva 13 opozicionih poslanika (među njima je bio i Medojević) nije prošao amandman Snežane Jonice i Draginje Vuksanović u kojem su bila nabrojana krivična djela za koja nije moguće sklopiti sporazum. Na tom popisu bila su i krivična djela protiv izbornih prava i pranje novca, krivična djela sa elementima organizovanog kriminala, zloupotrebe službenog položaja, protivzakoniti uticaj, primanje i davanje mita, ubistvo, teško ubistvo, obljuba nad nemoćnim licem, obljuba nad djetetom ili obljuba zloupotrebom položaja…

Umjesto toga, na snazi je ostao predlog DPS-a da se može pregovarati sa počiniocima svih krivičnih djela izuzev za terorizam i ratne zločine. A mi se sada čudimo što se visoki funkcioneri DPS danas koriste propisom za koji mnogi, do nedavno, nijesu ni znali da postoji.

Prema statistici koja je javnosti predočena sredinom prošle godine državni tužioci su, za pet godina, zaključili samo 74 sporazuma o priznanju krivice. Od toga su nadležni sudovi odbili četiri.

Sada, svi čekamo njihov naredni potez. Spremni, kakav god ishod da bude, da kliknemo – znali smo.

Vezani članci: