Putopis iz Indije: Život je onakav kakvog ga napravimo

- | Januar 17, 2016

Duboko vjerujem da je život onakav kakvog ga sami napravimo. U jednom danu sam donijela odluku da ostavim svoj tadašnji posao i odem da živim na neko vrijeme u neku egzotičnu zemlju gdje je sve drugačije od mog stila života i okruženja. Tražeći volonterski posao učiteljice plesa, naišla sam na ponudu škole u Indiji i istog momenta sam znala da je to to. Još više, jer su mi interesovanja vezana za jogu i meditaciju, a Indija je kolijevka odakle je sve krenulo.

Najveće Buda statue u Katmanduu

Najveće Buda statue u Katmanduu

Preventive radi primila sam par vakcina i obavila sve pripreme za duže odsustvo od kuće. Nisam znala šta da očekujem pa sam se bila pripremila na najskromnije, da ne kažem najgore. U avionu iz Istambula za Delhi ( Nju Delhi rijetko ko koristi u Indiji) prvi put sam vidjela Indijce sa turbanima na glavi i njihove žene koje su nosile sari, žensku indijsku nošnju koja sa lijepo ukombinovanim bojama izgleda veoma egzotično. Sam taj prizor me je podsjetio na orijentalne filmove i egzotiku, znala sam da me čeka velika avantura i uzbuđenje.

Holingus naša reporterka na muzičkom festivalu

Naša reporterka (desno) na muzičkom festivalu Holingus

Kasnije sam saznala da ljudi koji nose turbane pripadaju religiji Sik, dok je najbrojnija Hindu religija i svi prijatelji koje sam stekla su uglavnom Hindusi. Hindu religija je poznata po mnoštvu bogova i neki od njih, po mitologiji, imaju životinjske glave što se može vidjeti u svakom njihovom hramu. Krišna i Šiva su dva vrhovna boga pored hiljade hiljada bogova u indijskoj religiji i mitologiji.

Kad smo sletjeli, sam izgled aerodoma je preslikavao Indiju u malom, šareni tepih na cijelom jednom spratu i ogromne zlatne skulpture ljudskih ruku poređane na zidu jedna do druge u raznim mudrama (mudre se koriste u meditaciji za jači protok energije kroz tijelo). Vidjevši to, znala sam da moja iznenađenja i susret sa nikad viđenim do sada tek počinje i po prvi put u životu sam osjetila čarobnost o čemu sam do tada samo čitala.

Amer fort

Amer fort

Indija je bila britanska kolonija oko 200 godina. Nezavisnost je stekla 1947. Mahatma Gandi je bio pokretač i on je prvi čovjek koji se zalagao za nenasilnu borbu. Na kraju je pokazao kolika je snaga ideje kada čovjek vjeruje u nju. U cijeloj Indiji po bilbordima ili zidovima se može vidjeti njegov prepoznatljiv simbol, okrugle naočare koje simbolizuju sve što je on uradio za Indiju i njenu nezavisnost.

Na putu gdje sam bila smještena upijala sam sve što sam mogla da vidim. Na moje iznenađenje infrastruktura je izgledala sjajno. Moderni auto putevi i bulevari, velike zgrade, soliteri, moderna naselja, kružni tokovi sa puno zelenila, palmi i drveća; put koji je prepun drveća u sred grada pa stvara zeleni luk vidiku. Po neki majmun pretrčava ulicu, što mi je bilo veoma simpatično, pa sam  zamislila majmune kao naše mačke. Odmah sam shvatila da sam imala veliku predrasudu o tome kako Delhi i Indija izgleda u globalu. Jer nije sve tako zaostalo i crno kako svijet misli. Moram priznati da su za mnoge stvari ispred onoga što mi imamo u Crnoj Gori, ipak nije zahvalno porediti zemlju sa manje od milion stanovnika i Indiju sa 1,3 milijarde stanovnika.

Indija je najjaca IT sila i takođe veoma poznata po medicini. Ulaganje u obrazovanje, polako ali sigurno gura Indiju u prvi plan što se tiče napretka i dostignuća kao države. Svi koji imaju prilike i sredstava da se školuju to shvataju veoma ozbiljno i kao veliku odgovornost. Plate su niske za fizičke poslove, dok su za fakultetski obrazovane ljude u ponudi veoma dobri poslovi. Nacionalna valuta Indije je rupi i 70 rupija je 1 euro.

Na ulicama gradova su uvijek gužve, vozi i hoda se lijevom stranom, a svaki znak na putu je ispisan hindi i engleskim jezikom. Engleski je drugi službeni jezik tako da ga svi obrazovani ljudi tečno pričaju.

Spoj modernog i tradicionalnog

Spoj modernog i tradicionalnog

Stekla sam prijatelje iz Delhija i na moju sreću imala prilike da obiđem dosta toga. Iako su porasli i vaspitavani u Indiji gdje kulura nalaže ugovoreni brak, zabranu alkohola i mesa, obrazovani ljudi više ne prate slijepo ta pravila. Mnogi od njih su otvorenog uma i savremenih shvatanja. Kultura nalaže zajednicu života bračnog para sa roditeljima i braćom ili sestrama mladoženje, ali se i to mijenja jer je sve više brakova iz ljubavi. Kao ogromna zemlja naravno da postoji takođe veliki broj ljudi u manje razvijenim gradovima i selima koji su i dalje tvrd orah što se tiče hindi tradicije.

Starije žene uglavnom nose sari ili odijela koja se sastoje od kurte koja igleda kao duža tunika i šalvara ili helanki na nogama. Muškarci uglavnom nose garderobu kao zapadnjaci, po neko oblači muške kurte sa pantalonama, uglavnom stariji ljudi. Globalizacija je uradila svoje tako većina mlađih ili srednjih godina nosi zapadnjačku garderobu i prate modu. Sveukupna slika, kada sam na ulici jeste spoj tradicije i modernog, što mi je – dok se nisam navikla – izgledalo dosta čudno. Da ne izostavim popularni mehendi, iscrtavanje ruku i tijela sa prirodnom bojom kanom, tako da sam isprobala “indijsku tetovazu”. Nakit kod Indijki je veoma bitan, metalne narukvice raznih boja, prstenje na rukamama i nogama su neizostavni acesoar, kako modernih djevojaka, tako i onih u koje nose tradicionalni sari.

Thamel

Thamel

Imala sam priliku da vidim i ruralni dio Indije i žene sa sela koje rade teške poslove i prenose ogroman teret na glavi. Vidjela sam mnogo siromasnih ljudi sa puno talenta i malih improvizovanih radnjica kako prodaju ono što naprave, kako bi preživjeli dan. Poljoprivreda je u ruralnim djelovima Indije glavni izvor prihoda.

Moram istaći da u gradovima svi voze veoma ludo i saobraćaj je haotičan. Fascinira da su svi za volanom tako lako naviknuti na taj stil vožnje da lako izbjegavaju udese jer su razvili bolje reflekse, znajući da niko ne prati prvenstvo prolaza ili slično. Volim da se vozim u auto rikši, popularonom trotockašu žuto-zelene boje koji je zamjena za taksi kao povoljnija varijanta. Dosta ljudi vozi motore jer su finansijski pristupačniji. Imala sam priliku da vidim i pet osoba, cijelu porodicu, na motoru. Zvuči nemoguće al’ mi vjerujte na riječ. Krava je sveta životinja u Indiji tako da je niko ne dira, čak i kada legne po sred ulice. U Delhiju nisam vidjela puno krava po putevima ali u ostalim djelovima Indije itekako jesam.

Lotus temple u Delhiju

Lotus temple u Delhiju

Impresija prodavnica i pijaca je činila da sam konstantno imala leptirice u stomaku. Sve me je podsjećalo na neku orijenalnu bajku sa hiljadu boja, oblika i mirisa. Od svile, vune, začina i esencijalnih ulja, suvenira sa svih strana bliješte boje, razni stilovi odjeće i kućnih dekoracija. Na pijaci je nezaobilazno cjenkanje. U početku mi je bilo neprijatno da pitam za nižu cijenu, ali vremenom sam to shvatila kao zabavu pa se redovno bez prestanka smijem samoj sebi dok trgujem sitnice i cjenkam se u nedogled. Delhi ima ogromne i veoma moderene tržne centre koji imaju sve svjetske brendove, neki od njih su čak i povoljniji nego u Evropi ili Americi.

Primjetila sam da Indijci vole strance, posebno ljude bijele puti i njihov kriterijum ljepote je visina i bijela koža (dok se mi “kvarcamo“ sa namjerom da izgledamo privlačnije).

Na safariju

Na safariju

Indijci su veoma srdačan narod i na usluzi su u svakom trenutku. Kultura je takva da svako može da priušti pomoć u kući oko kuvanja i čišćenja, mjesečno plaćaju kućne pomoćnice, ili kako oni kažu sluge, oko 10-15 eura ili 1000 rupia. Svaka kuća i stan imaju ventilatore na plafonu usled ogromnih temperatura tokom ljeta i naravno klima uređaje. Ćilimi i tepisi su neizostavan artikal na pijacama, međutim u kućama ih rijetko koriste, ponovo zbog prirode vremena. Najčešće je pod od mermera, često koriste metalne tanjire i čaše.

Indiju mogu podijeliti na Delhi i ostatak Indije. Delhi je pravi moderni grad sa svime što to podrazumijeva, imaju jedan od najboljih i najčistijih metroa što sam vidjela, što mi govori da su djelovi grada prljavi samo zbog nemarnosti Vlade da kontroliše ljude da ne zagađuju. U metrou postoji kazna čak i za pljuvanje na pod tako da je cijeli metro čist i sjajan, i što je najbitnije, veoma siguran za žene.

Iako nigdje nisam vidjela zeleniji grad, na žalost Delhi je sada jedan od najzagađenijih gradova svijeta, zbog količine prašine i izduvnih gasova od automobila jer u njemu živi oko 20 miliona stanovnika. Svijest o čistoći gradova i naseljenjih mjesta nije na zavidnom nivou, tako mi je veoma teško da nađem kantu za đubre dok sam u gradu pa često svoje “smeće” iz tobre nosim nazad u stan i onda tek bacam. Začuđena sam kako Vlada Indije ne obezbijedi kante za đubre na javnim površinama da su lako dostupne i za one lijene i ignorantne o čistoći svoje okoline.

Rafting kamp Rishikesh river

Rafting kamp Rishikesh river

Ostatak Indije ima prelijepu i čistu prirodu, posebno djelovi van velikih gradova. Indija ima oko 1,3 milijardi stanovnika pa samim tim i puno izazova za dobar životni standard svih stanovnika. Saznala sam da Indija ima najviše obrazovanih i najviše neobrazovanih ljudi na svijetu, pa samim tim mogu na ulicama vidjeti najskuplje automobile koji prolaze pored stotina prosjaka i beskućnika. Moram priznati da sam bila potrešena koliko prosjaka i beskućnika se može vidjeti širom Indije.

Taj Mahal

Taj Mahal

Putovanje kroz Indiju jer bilo nezaboravno. Moj prioritet je bio naravno Taj Mahal tako da je odlazak u Agru bio veoma emotivan za mene. Ipak, nakon viđenih hramova i ogromnih crvenih tvrđava širom Indije koje su izgrađene za vrijeme vladavine Mongola i Džingis Kana, Taj Mahal je izgledao sasvim obično (najpoznatiji je jer su ga Britanci stavljali u prvi plan za vrijeme njihove kolonizacije).

Sve što je ostalo od britanske gradnje izgleda veoma lijepo i očuvano, i neki djelovi velikih gradova Indije su odlično urbanizovani sa prelijepim parkovima i uređenim objektima. Međutim, ostali djelovi su građeni s brda s dola zbog poznate korupcije koje ima svuda tako da je su djelovi Delhija i ostalih većih gradova pretrpani stambenim objektima, često bez parkinga i trotoara.

Hrana je veoma začinjena i ljuta tako da sam prvih dvije nedelje oslabila par kilograma zbog nemogućnosti da jedem puno, a nisam bila u prilici da spremam jer sam putovala kroz Indiju. Hindu religija nalaže da ljudi budu vegeterijanci tako da veliki broj ljudi to poštuje, mada imah ih takođe dosta koji jedu meso. U svemu što se kuva stavljaju dosta začina, i vremenom sam razvila toleranciju ( tokom obroka su mi oči suzile sve vrijeme dok jedem ).

Rezidencija Dalaj Lame i njegove Vlade

Rezidencija Dalaj Lame i njegove Vlade

Najviše turista koji posjećuju Indiju dolaze zbog joge i meditacije. Postoje dosta asrama i meditacionih centara. Imala sam priliku da meditiram u jednom centru 10 dana, već dva puta, gdje se samo meditira od ujutru do uveče, i primjenjuje sveta tišina, pravilo da se ne priča 10 dana i ne koriste nikakva sredstva za skretanje misli, kao pisanje, čitanje knjige ili kontakt sa bilo kim. Naziv meditacije je vipassana i postoje DAMMA centri gdje se ona uči sirom svijeta. Ne umijem dovoljno dobro opisati riječima koliko je snažno ova meditacije na mene uticala, želim svim ljudima taj podstrek da rade na sebi i svom unutrašnjem miru koji je cilj vipassana meditacije.

Priča o Indiji ne može proći bez Gange, svete rijeke koja teče Indijom i koja je duga 2.525 kilometra. Ona je veoma značajna za svakog religioznog Indijca. Po običajima se tijela umrlih spaljuju i njihov pepeo porodice nose u svete gradove Varanasi ili Hariduar i prosipaju pepeo u Gangu.

India jeste nevjerovatna, toliko je velika da u toku zime na sjeveru pada snijeg dok su na jugu veoma viskoke temperature. Od 28 saveznih republika imala sam priliku da vidim veliki diverzitet unutar Indije, od različite hrane, običaja, jezika, itd. Bila sam u džungli u Republici Himacal Prades, jahala kamilu u pustinji u Saveznoj Republici Rdjenstanu, obišla selo slonova, vidjela najveće tvrđave širom Indije, raftingovala Gangom samo 200 km od njenog izvora, vidjela rezidenciju Dalaj Lame i njegove vlade u izgnanstvu u Daramsali (čujem pjesmu Makedonsko devojče koju je izvodila ukrajunska grupa u sred planinskog dijela Indije gdje se Dalaj Lama sa svojom vladom bori za oslobađanje Tibeta od Kine).

Iskustvo jeste sreća. Za sva ova iskustva sam bogatija.

 

887129_10151416426208991_1187746696_o

Fotografije: privatna arhiva